Na putu s Marijom

Na putu prema Bogu vjernici treba da  prepoznaju u Prečistoj Djevici novu ženu koja se pušta preobraziti djelovanjem Duha Svetoga.
Kao hodočasnica vjere, Marija postaje znak onoga što vjernici  žele biti u Crkvi.
Djevojka koja u Nazaretu sluša riječi anđela i prihvaća Riječ Božju, uvodi nas u misterij Sina Božjega i uči poslušnosti Duhu, a  time i potpunom prianjanju uz volju Očevu.
Uputivši se žurno Elizabeti uči nas bratskom služenju i milosrđu, inače osnovama svakog bratskog zajedništva.
Kada u Betlehemu daje na svijet dijete Boga, Majka Božja poziva nas da budemo "donositelji Boga" u svakoj životnoj situaciji.
Bježeći s Djetetom i sv. Josipom u Egipat ukazuje na putove uspona i čišćenja koji su vrata potrebna da se dođe do kontemplativnog iskustva Boga.
Marija koja čuva i prebire sve događaje u svom srcu uči nas kako tražiti i prepoznati znakove Božje prisutnosti u svakodnevici života i postati učenicima Gospodnjim slušajući Riječ i stavljajući je u praksu.
U Kani, pozorna na potrebe trenutka, pokazuje nam Isusa kao jedinog koji daje novo vino spasenja i poziva nas da učinimo sve što nam On kaže.
Podno križa uči nas da ostanemo vjerni pod svaku cijenu do posljednjeg trenutka.
Prihvaćena od apostola kao majka, postaje uzor Crkve moliteljice uvijek otvorene prihvaćanju i dijeljenju dara Duha.
Vidimo da nas Marija  uči:
– da budemo otvoreni za Boga i njegovu volju, koja se očituje u svim događajima našega života;
– da s vjerom slušamo Božju riječ sadržanu u Svetom pismu i u djelo provodimo;
– da u svako doba molimo i Boga tražimo koji je uvijek prisutan u svim događajima života;
- da suosjećamo s našim bližnjima i budemo solidarni s njima.
Svaki nas dan Bog dotiče
svojom Riječju,
svaki nas dan poziva
pod Križ Sina Isusa Krista, kako bismo iznova
primili Mariju.

Nije uvijek lako.
Često smo u napasti zatvoriti vratâ
svoje kuće.
Eto zašto povjeriti se Mariji znači
trajno obraćenje, postavljanje
sebi velikih pitanja…
znajući, pritom, kako tražiti već znači i naći,
te kako je i sâm put već ujedno i cilj.
Stoga molimo se Mariji,poštujmo Mariju i povjerimo se Mariji!

---

 MJESEC MARIJINIH BLAGDANA       

Pred nama je mjesec kolovoz, mjesec odmora od svakidašnjice, bilo to na moru ili u planinama ili negdje drugdje, ali nemojmo zaboraviti treću zapovijed Božju i na svoju dušu !
U mjesecu kolovozu slavimo BDM pod nekoliko naziva, a to su: Gospa od Anđela, Gospa Snježna, BDM Kraljica i VELIKA GOSPA-Uznesenje BDM na nebo.
Nekoliko misli prigodom blagdana Velike Gospe. Uznesenje BDM, to je jedna od najslavniji  svetkovina Majke Božje. Budući da je BDM u svemu osim božanstva bila slična svome Sinu Isusu Kristu, zato je dolikovalo da je i poslije svoje smrti doživi kao i njezin Sin, da s dušom i tijelom otiđe u nebo. Sveta majka Crkva čvrsto vjeruje da je BDM Majka Isusa Krista dušom i tijelom uznesena na nebo. Kako je Isus treći dan svojom vlastitom snagom  ustao iz groba, tako je trećeg dana nakon Marijine smrti opet sjedinio njezinu dušu s tijelom. Marija koja je sudjelovala sa svojim Sinom u djelu našega otkupljenja, s Njime trpjela  i kao On umrla, morala je poput Njega i uskrsnuti. Samo je razlika u tome što je On svojom vlastitom moću uskrsnuo, a Ona je njegovom moću uskrsnula. Tako je Marija dakle Marija kao i njezin Sin Isus Krist tijelom i dušom uznesena na nebo. Njezino tijelo je skupa s dušom u milosti sudjelovalo, pa je tako s dušom postalo sudionikom vječne slave u nebu. BDM odlikovao je Bog u cijelom njezinu životu više nego sve ljude, zato joj je eto i nakon smrti iskazao posebnu čast kad ju je dušom i tijelom uznio na nebo. Nigdje se tako nije pokazala veličina Marijina kao kod njezinog uznesenja. Tu se pokazala prije svega veličina njezine svetosti.
Sestre i braćo ! Pogledajmo još jednom odakle i s čime je pošla BDM i što je postala. Od neznatne djevojke do slavno na nebo uznesene naše zagovornice i suotkupiteljice. A sve je to postigla svojom poniznošću i zahvalnošću Gospodinu Bogu u molitvi i u svagdanjem životu. Molimo je za zagovor i pomoć da i mi neprestano budemo zahvalni Gospodinu Bogu za sve i njoj, ali ne zaboravimo poniznost i zahvalnost i našemu svagdanjemu životu i prema drugim osobama s kojima dijelimo životnu stazu !

---

 

Marija pomoćnica kršćana

To je ponavljao često sveti Ivan Bosco tijekom svog burnog života. Izabravši Mariju za svoju pravu i vjernu pomoćnicu u svim prilikama i teškoćama života upravo ju je zazivao i častio pod imenom Marija Pomoćnica kršćana. Danas se spominjemo naše nebeske majke koju diljem svijeta štujemo upravo pod ovim imenom. Toliko puta se pokazala kako pomoćnica i zaštitnica kršćanskog puka, tolike milosti je izmolila svome vjernom puku, od tolikih zala očuvala i nikada nije zaboravila one koji se čista i iskrena srca utječu njoj. To nam je posvjedočio i sam don Bosco, naglasivši na kraju svoga života, sva ova djela koja sam ja činio i stvarao nisu moja djela, nego su djela Marije pomoćnice. Ona nas i danas treba. I danas računa na našu pobožnost, vjeru i požrtvovnost u stvaranju boljeg i pravednijeg svijeta. Ne zaboravimo da i danas ona želi surađivati na svim djelima našeg ljudskog stvaranja, da i danas ona zajedno s nama moli, zajedno se s nama žalosti i zajedno se s nama raduje. Ne zaboravimo da imamo veliku i hrabru majku. Majku koja je toliko puta posvjedočila da nas ljubi, da brine za nas i za našu budućnost. Preporučimo pomoćnici kršćana i danas naše mlade, posebno siromašne i napuštene, preporučimo joj naše obielji, posebno krizne i izgubljene, preporučimo cijeli kršćanski svijet njezinom moćnom zagovoru. Neka i danas po njezinoj brizi i zagovoru svijet osjeti da s pouzdanjem u Nju može činiti velika i čudesna djela koja će biti na korist i spasenje ljudima i na veću slavu Božju. Vodi pomoćnice nebeska kraljice vodi život naš. Naše duše od zla brani, mladost našu čuvaj hrani, pomoćnice jaka daj vodi život naš. Cijeloj salezijanskoj obitelji i svim štovateljima Marije pomoćnice želim sretan i blagoslovljen blagdan.

---

Pobožnost Majci Božjoj
dr. Dragutin Nežić

Gospa i pobožnost prema Gospi zauzimaju izvanredno mjesto u životu svakog kršćanina. Razmatranje koje slijedi napisao je mons. dr. Dragutin Nežić, tajnik blaženog kardinala Stepinca i kasnije pulski biskup. Iako je ovo razmatranje autor davno uputio i održao svećenicima, ništa ne brani da se njegovom ljepotom i danas okoristi svaki vjernik. 
Tekst je prenesen (uz dozvolu) iz semestralne revije za religiju, kulturu i misaonu orijentaciju, NOVA TRIBINA, br. 20, Split 2001.
Izvor: Dr. Dragutin Nežić: Duc in altum! Svećenička razmišljanja, Požega, 1942.

Dvije su stvari koje katoliku zaslađuju život i uzrok su budnosti i plodnosti njegova duhovnog života: Presv. Oltarski Sakrament i pobožnost prema Majci Božjoj. To su dva izvora iz kojih crpe snagu napose katolički svećenici, da mogu stalno biti čisti, karakterni, revni. Dok se o Presv. Oltarskom Sakramentu govori drugdje, ovdje ćemo istaknuti potrebu i način marijanske pobožnosti, napose za svećenike.
Pobožnost prema Bl. Djevici Mariji ima četiri ogranka. Mariju ljubiti, častiti, zazivati molitvom i nasljedovati.

Blaženu Djevicu Mariju ljubiti
Ljubimo je, jer je lijepa, ljubezna i dobra.

Lijepa je.
Lijepa je njezina duša. Bez ljage. Puna milosti, zato sjajnija od sunca: "Est enim haec speciosior sole ... et tuci comparata invenitur prior" - "Ona je od sunca sjajnija ... uspoređena sa svjetlošću ona je nadmašuje" (Mudr. 7, 29). Puna kreposti  i vrlina: "Quasi sponsa ornata monilibus suis" (Izaija 61, 10). Mi se zanosimo sjetilnim spoznajama ljepote. Njih daleko nadilaze ljepote duhovnih stvarnosti, premda ih teško možemo predočiti. Što je onaj bogati nakit Juditin (Jud 10, 3-4) prema uresu duše Marijine?
Lijepa je Blažena Djevica Marija tjelesno. Milost i ljepota duše izbijaju na vanjštinu, odrazuju se na tijelu. Tjelesna ljepota prožeta svetošću duše nije izazovna, požudna, nego oduhovljena. A Marija u svome tijelu nije osjećala ni neurednost putenih pohota. "Erat enim fornosa valde et incredibili pulchritudine, omnium oculis gratiosa et amabilis videbatur", - "Ipak je pobuđivala udivljenje svih koji su je gledali", veli sv. Pismo za Esteru (Est. 2, 15). A kakova je tek ljepota one, koja bijaše bez istočnoga grijeha začeta! Što je ljepota Murillovih Madonna prema stvarnoj ljepoti Marijinoj! Napose, ako na nju primijenimo još o odlike, što ih dobiva proslavljeno tijelo iza uskrsnuća. A Nju je Sin uskrisio prije uznesenja na Nebo.
Zdravo Majko divna, Majko lijepe ljubavi!

Ljubezna je.
Uzalud sva ljepota, ako nije pristupačna. A Marija je nama tako bliza, tako ljubezna. Sve razumije, sve shvaća. Ona nas ljubi. Toliko se žrtvovala za nas. Svoga jedinoga Sina predala je za naš spas. Ono malo ljubavi, što je teškom mukom izbijemo iz našega srca kao iskru iz Tvrdog kremena, Ona rado prima i bogato nagrađuje. O Majko ljubezna! Tko bi se bojao k Tebi pristupiti u svako doba, kakav god bio!

 

Dobra je!
Ako pogledamo u tijek našega života, nećemo li zapaziti trenutaka i događaja, u kojima nam se očitovala posebna dobrota i zaštita Marijina? Gdje bi bili i što bi od nas bilo, da nismo od svoga djetinjstva pod njezinim okriljem? I obzirom na vremenite stvari i u pogledu potreba duše. "Scitis quinam sit aquaeductus, qui in nos caelestem gratiarum imbrem diffundit? ..." - "Znadete li koji je to vodovod koji u nas ulijeva rosu nebeskih milosti ...?" pita sv. Leonardo a Fortu Mauritio. I odgovara: "Virgo Maria est" - "To je Djevica Marija". 
Lijepa je, ljubezna i dobra, vrijedna naše ljubavi. Naša ljubav prema Mariji nema biti čisto naravna, nego vrhunaravna. Riječ je o biću duhovnome i o ljubavi, koja je krepost vrhunaravno zaslužena. Ta ljubav mora imati sijelo u volji. Ipak ona može biti popraćena bujnim čuvstvima. S udivljenjem promatrajmo Mariju, Njoj pjevajmo, Njoj poklanjajmo osjećaje svoje.

Mariju častiti

Jer je Majka Božja.
Čast se predaje onomu, tko je nad druge uzvišen. Marija je uzvišena nad sve ljude i svece, jer je majka Božja i najsvetija. Ona je mati osobe Isusa Krista, a jer je ta osoba Bog, ona je Majka Božja. "Genuisti, natura mirante, tuum sanctum Genitorem" - "Ti što rodi Tvorca svoga prirodi na udivljenje" (Alma Redemptoris Mater).

Jer je najsvetija.
Prečista je: bez istočnog grijeha, bez svakoga osobnog i teškog i lakog. Puna je milosti, puna kreposti, presveta je to Djevica. Bogati su darovi Božji bili njoj od Boga namijenjeni kao Majci Sina Božjega, ali ti su darovi urodili tako uzvišenim plodovima, jer je najvjernije s njima sudjelovala. "Multae filiae congregaverunt divitias, tu supergressa es universas" - "Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ" (Posl. 31, 29).
"Oportet, o anima, ut gloriosam Reginam, Domini nostri Matrem, in sumno habeas omni tempore venerationis affectu ... et studeas ei specialem ac singularem reverentiam exhibere ..." "Treba, o dušo, da slavnu kraljicu, majku našega Gospodina imaš u svako vrijeme u najuzvišenijem osjećaju poštovanja ... i da se trudiš njoj iskazivati posebno i jednodušno štovanje", potiče sv. Bonaventura. Jer je Majka Božja i najsvetija, potrebno je da je poštujermo i visoko cijenimo i da je častimo. Častimo je uzvišenim mislima i osjećajima, a i izrazima vanjskog štovanja. Čitamo u životopisu blagopokojnog biskupa Langa, da je s posebnim počitanjem više puta u danu poljubio ruke na kipu Bl. Djevice Marije, koji je bio u njegovoj sobi. Znam jednog župnika koji svaki dan, bilo ne znam kakvo vrijeme, pohodi kapelu Majke Božje u istomu mjestu, udaljenu od župnog stana jedno 15 minuta.
Naše štovanje prema Majci Božjoj pokazat ćemo i tako, ako o Njoj rado i jezgrovito propovijedamo. Naši propovjednici premalo zahvaćaju u bogate rudnike mariologije. A kako vrlo često treba govoriti o Majci Božjoj, zato se gube u fraziranju i retorskim ukrasima, odakle slušatelji mogu dobiti dojam, da je veličina Marijina tek pjesnička tvorevina, a ne stvarnost. Svaki bi svećenik i poslije teoloških nauka morao proučiti koju mariologiju, da opet osvježi zdrave temelje Marijinog štovanja. Tada će njegovo propovijedanje biti sadržajno i pregledno. Marija i njezino štovanje bit će tada doista zlatni žlijeb, po kojemu će vjernicima i njemu samome obilno teći milost iz izvora Spasiteljevih.

Mariju molitvom zazivati

Jer može pomoći.
Ona je majka Svemogućega. On je pak toliko ljubi, da joj molbe neće odbiti. Kad je Blanka; majka sv. Ljudevita, francuskog kralja prolazila kraj tamnice, vikali su za njom svi utamničeni, neka se zauzme za njih kod sina svoga, kralja. Znali su, da će po njezinu zagovoru biti oslobođeni. A Sin Božji sigurno više voli majku od sinova ljudskih. On je dapače uredio zakon, da sve dobro što nam napose u duhovnom pogledu dolazi s neba, prolazi kroz njezine ruke: "Nihil nos Deus habere voluit, quod per Mariae manus non transiret" - "Ništa Bog ne želi da imamo, a što ne bi išlo preko Marijinih ruku" veli sv. Bernardo.
Ona je suspasiteljica ljudi. U požeškom nadb. konviktu čuva se starinski kip takozvane "Talerove Gospe". Marija drži na ruci Isusa, a Isus drži koplje, kojim ubija zmaja. Oboje, dakle, sudjeluje u uništenju vlasti đavolske nad ljudima. Nije Marija obična žena, koja je jednostavno samo dala tijelo Isusu, ukoliko je čovjek, kako to vele protestanti. Nego je ona Mati Božja, koja zajedno sa Sinom dijeli protuđavolski megdan. Ona je uz Isusa na križnome putu. Ona stoji uz njega na Kalvariji. Trpi zajedno s njime, zaslužuje milosti. Može ih zato i dijeliti. "Consors passionis adiutrix, facta est redemptonis et mater regenerationis" - "Ona je postala sudionica Muke, i pomoćnica Otkupljenja i Majka preporođenja".

Jer hoće pomoći.
Hoće nam sve najbolje, jer nam je majka. "Virgo perdolens redemptonis opus cum Jesu Christo participavit et constituta est hominum mater ..." - "Prežalosna Djevica sudjelovala je na spasiteljskom djelu s Isusom Kristom i postavljena je Majkom ljudi". Trpeći zajedno sa Sinom, Marija ljude rađa na novi život, postaje naša duhovna majka. Ne po tjelesnom rađanju, nego po odanosti, nježnosti, ljubavi i dobrohotnosti. Tko bi joj mogao predbaciti, da nije voljela svoga rođenoga Sina Isusa? Mi ipak, krštenici mistični smo Krist. Marija je majka i mističnog Krista, dakle i majka naša. Dobra majka i ustrajna zagovornica. Svrni dakle, odvjetnice naša ...!
Pojedini se crkveni redovi upravo natječu u štovanju i zazivanju Bl. Djevice Marije i uzimlju je za pokroviteljicu svoga reda. Tako n. pr. cisterciti, koje je naučio žarko ljubiti Mariju "doctor melifluus" sveti Bernardo (1090 - 1153). Tako dominikanci, čija je duboko proćućena pobožnost do Bl. Djevice jedino mogla staviti molitvu "Salve Regina" u one note, kojima je izrazuje solesmenski koral. 
Poznato je i to, da n. pr. franjevci nazivaju Djevicu Mariju kraljicom manje braće, isusovci kraljicom Družbe Isusove.
Ako tako čine pojedini crkveni redovi, zar da mi svjetovni svećenici za njima zaostanemo? Zar mi nemamo pravo na posebnu zaštitu Marijinu? Ili zar nama nije potrebna njezina pomoć? Mi smo zapravo oni prvi bojni redovi Kristove vojske, koji stoje prsima o prsa naprama đavolskim četama. Mi izravno otimamo ljudske duše, da još u većem broju ne padaju u ropstvo sotone. Zato se bez sumnje na nas oštro obara bijes paklene zmije. Napasnik upire sve sile, bilo da izvana onemogući rad svećenika, bilo da ih dovede do unutarnje mlitavosti i pokvarenosti, tako da izgube onaj zanos, koji je nužan Božjim borcima. - No, zar nije baš na tom području, u borbi protiv đavla, zajamčena pobjeda preko Marije? Ona je od vijeka predodređena da satire glavu paklenoj zmiji, da mrsi đavlu njegove račune. Marija je s velikim zanimanjem pratila život i razvitak prve Crkve. Ta djelo je to njezina Sina. Kako se ne bi za nj zanimala? To isto djelo Kristovo nastavljamo mi svećenici. Marijina pomoć je osigurana. Nije moguće zamisliti pravi svećenički život i rad bez posebnog štovanja i zazivanja majke Božje. U toj pobožnosti leži tajna svećeničkog uspjeha. To je ključ Božjeg blagoslova za svećenički rad.
Imademo oltar Marijin u našoj crkvi. Jesmo li kad pred njim klečali i molili se? S koliko pažnje molimo obrasce: Zdravo Marijo, Anđeo Gospodnji, Krunicu, marijanske antifone, obrazac mise De Beata? 

Mariju nasljedovati
Po odredbi Božjoj i po nakani sv. Crkve svrha je štovanja svetaca dvostruka: zazivanje njihovog zagovora i nasljedovanje. Obadvoje vrijedi i za pobožnost prema Majci Božjoj: osim zazivanja vrlo je važna stvar nasljedovanje njezinih kreposti "Venite filii, audite me, timorem Domini docebo vos" - "Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem." (Ps. 33, 12) zove nas Ona. Živu vjeru, savršenu predanost u volju Božju, požrtvovnost, nesebičnu ljubav, sve to možemo od Nje naučiti. Napose kaže sv. Bonaventura, ističe se Ona u netaknutoj nevinosti, spremnoj poslušnosti i u punini dobrote. A to su i temeljne kreposti svećeničke: uzdržljiva trajna čistoća, disciplinirana poslušnost i potpuna odanost crkvenim poglavarima, njihovim nakanama i željama, te velika ljubav i strpljivost prema svakomu. Kojega svećenika rese te stožerne vrline taj će činiti čudesa i narod će ga nazivati svetim.
U Vergilijevoj "Eneidi", Sibila vodi Eneju po podzemnom svijetu duša. Danteu je vodilicom po nebu, paklu i čistilištu, dobra, prijazna i mudra Beatrice. Stari pjesnici dubrovački (trubaduri) slažu svoje pjesmotvore pod pokroviteljstvom idealne neke gospođe ili gospodarice. Sredovječni je vitez upirao sve sile, samo da ispadne čestit, karakteran, junačan; a i vrlo fin u očima plemenitih gospođa.
Svećeniku, Božjem vitezu, dano je, da svoje kreposti, svoje djelovanje, svoj trud, svoje boli i svoje nade stavi pod pokroviteljstvo najodličnije od sviju žena i gospođa, Majke Boga svojega, Bl. Djevice Marije. Koliko je lakša skrb za krepost, koliko slađe žrtve i pouzdanije nade pod vodstvom Marijinim? Svećenik se zbog visokih ciljeva odrekao svake zemaljske ljubavi, koju je današnji naraštaj i onako izobličio u čistu karnalnost. Ali zato, ipak, srce svećeničko ne ostaje prazno, njega ispunja euharistijska ljubav Isusova i duhovna ljubav do prečiste Djevice Marije.
Crkveni Oficij (21. siječnja) stavlja u usta svetoj djevici Agnezi riječi: "Amo Christum ..., quem cum amavero, casta sum!" - "Ljubim Krista, i dok ga ljubim čista sam". Svećenik može kazati isto obzirom na Mariju: "Amo Mariam ..., Quam cum amavero, castus sum!" - "Ljubim Mariju, i dok je ljubim čist sam2. To je vrhunaravna, duhovna ljubav, koja time što je veća čini stalnijom i solidnijom krepost sv. čistoće. A čistoća je temeljna krepost rimokatoličkog svećenstva i podloga za sve druge kreposti.

Mariju ljubimo, Mariju častimo, Mariju zazivajmo, Mariju nasljedujmo!
"Qui enim radicantur in Virgine Matre per amorem et devotionem per eam sanctificantur, quia ipsa impetrat eis Filio suo sanctificationem ... Nunquam enim legi aliquem Sanctorum, qui non haberet speciatem devotionem ad Virginem gloriosam" - "Koji se, naime, ukorjenjuju u Djevici Mariji po ljubavi i pobožnosti, po njoj se posvećuju, jer ona im posvećenje isprošava od svoga Sina. Nikada nisam čitao o nekom svecu koji ne bi imao posebnu pobožnost prema Slavnoj Djevici" (Sv. Bonaventura).

---

Srce  Marijino

Marija je Kraljica naših dana! Kao nikada u crkvenoj povijesti širi se u carstvu duša sjaj njezine bezgrešne ljepote, njezine divne dobrote i njezine majčinske zaštite.
Umjetnici prikazuju Srce Marijino ovjenčano vijencem ruža, da nam predoče svu krasotu i radost, kojom ju je presv. Trojstvo u svojoj vječnoj zamisli okrunilo još prije njezina začeća. Iz prečistog Srca Božje Odabranice raste bijeli ljiljan njezine uzvišene i nedostižive čistoće, koja je bila prva kolijevka Očeva Prvorođenca, našega Spasitelja. Ovo odlikovano Srce obasjano je neizmjernim sjajem "punine milosti", ali je i probodeno mačem. Uzvišena Majka boli i suotkupiteljica svijeta milo se smiješi, jer je ona već za sva odlikovanja i za sve boli rekla anđelu svoj Fiat - neka bude! Za sve to je već zapjevala svoj Magnifikat - veliča duša moja Gospodina!...
Dok u duhu s udivljenjem i ljubavlju promatramo milu nebesku Majku, molimo ju, da nam pomogne shvatiti sve dubine njezinog prečistog Srca.
Približimo joj se smjerno i sabrano, jer je Srce nebeske Majke svetište duhovne izgradnje i duhovne ljepote. Ono je neokaljani hram, kolijevka Utjelovljene Ljubavi... Promatrajmo ga s ljubavlju i hvalimo Gospodina, koji je stvorio to svetište. Izgrađeno je po nacrtu božanskog Uma, ukrašeno milošću i obdareno milinom i rajskom ljepotom. Promatrajmo ga, da shvatimo sve njegove tajne, pristupimo svetim strahopočitanjem i poslužimo se evanđeoskom riječi: ecce venio - evo dolazim! Dolazim, da promatram svu ljepotu tog svetišta, pa da onda pokušam nasljedovati presvetu Djevicu. Dolazim, da je zamolim, da ona i moje srce učini svojim svetištem, pa da mogu pozvati Isusa k sebi. U svojoj poniznosti ponavljam svoju molbu: Veni, Domine Jesu - dođi, Gospodine Isuse!
Da Srce Marijino bude svetište, da bude sveto i posvećeno mjesto, mora u njegovu središtu biti oltar, kadionica i žrtvenik; oltar klanjanja božanskom Veličanstvu i oltar za prinošenje žrtve paljenice. Život tome oltaru daje Hostija. Presveto Isusovo božanstvo utjelovljeno u ljudsku narav vječna je Hostija, koja daje milosni život dušama. Toj velikoj Hostiji pridružuje se u Marijinu Srcu manja neokaljana hostija njezinog bića, da svojim doprinosom poveća svetu otkupiteljsku Hostiju. U tom svetištu neprestano se slavi tajanstvena misna žrtva sa svim bitnim dijelovima. S uzvišenim poklonom prikazuje se duša Marijina svakog časa u Prikazanju, koje je najuzvišenije iza prikazanja njezina Sina. Toj prikazbi kojoj nema ravne među stvorenjima, priklanja se nebeski Otac, Riječ i Duh Sveti, te u divnoj Pretvorbi pobožanstvenjuje dušu presvete Djevice, da se s njom po neprestanoj pričesti sjedini u vječnom jedinstvu, koje je ljudskom umu neshvatljivo. A što radi Marija u tvom uzvišenom svetištu? Marija prisluškuje divnom zbivanju u nutrini svog srca, gdje živi Srce njezina Sina i odaziva se težnji svog Srca, da mu se svidi. To je tajna Marijina Srca, to je njezin nutarnji život.
Srce Marijino bilo je Isusu: prvi oltar, neokaljano svetište neokaljane Hostije!
U Srcu Marijinu žrtvovao se Isus, a i ona je sama žrtvovala Isusa u savršenoj suglasnosti i sličnosti duha i srca s njim. Srce Isusovo bilo je opet za Mariju neokaljano svetište neokaljane hostije.
Marijina beskrajna svetost i čistoća prikazala je nebeskom Ocu sasvim čisto stvorenje ujedinjeno sa žrtvenom Hostijom.
Dušo moja, težiš li i ti za uzvišenim životom Božjeg svetišta? Da uzmognemo biti svetište, potrebno je da budemo hostije, kako je to bilo Srce naše nebeske Majke, male žrtvene suotkupiteljske hostije. Neka nas ne straši ovaj uzvišeni poziv. Iako smo slabi, siromašni, rastrgani brigama i poslovima svagdanjeg života, možemo svoja srca čuvati kao svetišta i biti ugodni stan svojemu Bogu. Kada smo okruženi svijetom, koji ne mari za Boga, čuvajmo ga mi, štovatelji i štićenici presvete Djevice, u svetištu svoga srca po čvrstoj vjeri, po velikom ufanju i po iskrenoj svetoj ljubavi.
Srce Marijino nije samo svetište, ono je i vrelo, čisto, bistro i obilno vrelo. Kad čujemo riječ vrelo, predstavljamo si izvor bistre, svježe vode pod visokom gorom, koji obraduje umorna putnika. On će kraj njega sjesti, odmoriti se i osvježiti u bujnoj prirodi, koju podzemno hrani voda onoga bistrog vrela. Ili će nam se u duši pojaviti slika pustinjske oaze sa svježim rašćem i palmama usred pusta kraja. Malo živo vrelo podržaje život cijele oaze. I naš teški zemaljski život ima doista jedno životvorno vrelo: Srce naše nebeske Majke. To neokaljano i bistro vrelo istječe podno "Vječnih bregova" presvetoga Trojstva, a dobiva vodu iz beskrajnog Oceana. Taj je ocean božansko Srce Isusovo. Iz njega se u njeno Srce izlijeva poplava ljubavi. To obilno, nepresušno vrelo napaja sve naše duše, samo ako mu se približimo. Približimo se u duhu ovom vrelu i ne gubimo vremena, nego crpimo iz njega živu vodu, koja miriši ljiljanima svete staleške čistoće, crpimo iz njega slasnu vodu, da utišamo žeđu svoje duše za srećom, te da iza toga još više žeđamo nebeske snage i okrepe. Crpimo po nakanama sv. Crkve iz Srca bezgrešne Majke, jer su to i Isusove nakane. Častiti Srce nebeske Majke znači ne samo crpsti iz njega, nego i nasljedovati ga, jer bez nasljedovanja nema prave pobožnosti.
Nasljedujmo Mariju:
Kao svetište životom sjedinjenja s Bogom, kao vrelo životom davanja i predanja.
Kad se naša duša ispuni milostima i blagodatima iz toga vrela, dajmo da iz našeg srca poteknu mali izvori za naše bližnje...

---

Štovanje Blažene Djevice Marije u Crkvi

Ovdje donosimo tekst Dogmatske konstitucije Drugog Vatikanskog Sabora, Svjetlo naroda, Poglavlje VIII, o ulozi Marije u djelu spasenja i o Njenom štovanju..
Božansko otajstvo spasenja
52. Predobri i premudri Bog, hoteći izvršiti otkupljenje svijeta, "kad je došla punina vremena, poslao je svoga Sina rođena od žene...da primimo posinjenje" (Gal 4, 4-5). "Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije Djevice. "Taj nam je božanski misterij spasenja objavljen i nastavlja se u Crkvi, koju je Gospodin ustanovio kao svoje tijelo i u kojoj vjernici, koji pristaju uz Krista Glavu i koji su u zajednici sa svim Njegovim svecima, treba da štuju i uspomenu "prije svega slavne vazda Djevice Marije, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista."
Majka udova Kristovih
53. Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Na uzvišen način otkupljena s obzirom na zasluge svojega Sina i s njim sjedinjena čvrstom i nerazrješivom vezom, odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Božjega Sina, i zato premila kći Oca i svetište Duha Svetoga, po kojemu daru odlične milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske. Ujedno je pak združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapače je "uistinu majka udova (Kristovih)...jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave." Zato se ona pozdravlja i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubaznu majku.
Majka ljudi
54. Zato Sveti Sabor, izlažući nauku o Crkvi, u kojoj božanski Otkupitelj izvodi spasenje, namjerava pažljivo osvijetliti i ulogu Blažene Djevice u misteriju Utjelovljene Riječi i Mističnog Tijela, i dužnosti otkupljenih ljudi prema Bogorodici, majci Kristovoj i majci ljudi, osobito vjernika, a da ipak nema namjere izložiti potpunu nauku o Mariji niti riješiti pitanja koja teolozi još nisu potpuno rasvijetlili. Zato ostaju u svojemu pravu mišljenja koja se u katoličkim školama slobodno iznose o Onoj koja u Svetoj Crkvi zauzima poslije Krista najviše i nama najbliže mjesto.
Crkva kći sionska
55. Svete knjige Staroga i Novoga zavjeta i časna Predaja sve jasnije pokazuju ulogu Majke Spasiteljeve u ekonomiji spasenja i stavljaju nam je gotovo pred oči. Starozavjetne knjige opisuju povijest spasenja, u kojoj se polagano pripravlja Kristov dolazak na svijet. I ti prvi dokumenti, kako se čitaju u Crkvi i kako se shvaćaju u svjetlosti daljnje i potpune objave, malo-pomalo sve jasnije iznose na svjetlost lik žene, Spasiteljeve Majke. Ona je pod tom svjetlošću već proročki označena u obećanju, danom prvim roditeljima pošto su sagriješili, o pobjedi nad zmijom (usp. Post 3, 15). Isto tako ona je ona Djevica koja će začeti i roditi Sina, kojemu će biti ime Emanuel (usp. Iz 7, 14; Mih 5, 2-3; Mt 1, 22-23). Ona ima prvenstvo među poniznima i siromasima Gospodinovim, koji s pouzdanjem od Njega očekuju i primaju spasenje. Napokon, s Njom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjavaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od Nje uzeo ljudsku narav, da misterijima svojega tijela oslobodi čovjeka od grijeha.
"Milosti puna"
56. Otac milosrđa htio je da predodređena majka prije utjelovljenja dade pristanak, da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života. To izvanredno vrijedi o Isusovoj Majci, koja je svijetu dala sam Život koji sve obnavlja, i od Boga je bila nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom. Stoga nije čudno što je kod svetih Otaca nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grešne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Već od prvoga časa svojega začeća urešena sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela pri navještaju kao "milosti puna" (usp. Lk 1, 38). Tako je Marija, kći Adamova, pristajući na božansku riječ, postala Isusova majka, i prihvaćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena nikakvim grijehom potpuno se posvetila kao Gospodinova službenica osobi i djelu svojeg Sina, pod Njim i s Njime po milosti svemogućega Boga služeći misteriju otkupljenja. S toga s pravom sveti Oci drže da Marija nije bila potpuno pasivno oruđe u Božjim rukama, nego da je sudjelovala slobodnom vjerom i poslušnošću u ljudskome spasenju. Jer je ona, kako kaže sv. Irenej, "slušajući postala uzrok spasenja i sebi i svemu ljudskomu rodu." Zato brojni stari Oci u svojemu pripovijedanju rado s njim tvrde da je "uzao Evine neposlušnosti bio razriješen Marijinom poslušnošću; što je svezala djevica Eva svojom nevjerom, da je to Djevica Marija razriješila vjerom", i učinivši usporedbu s Evom, Mariju zovu "majkom živih" i češće tvrde: "Smrt po Evi, život po Mariji."
"Čuvala je sve stvari u svom srcu" (Lk 2, 41-51)
57. To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti; prije svega kad je Marija, pohitavši u pohod Elizabeti, bila od nje proglašena blaženom radi njezine vjere u obećano spasenje i Preteča se uzigrao u krilu majčinu (usp. Lk 1, 41-45); pri rođenju pak, kad je Bogorodica radosna pokazala pastirima i mudracima svojega prvorođenoga Sina, koji njezinu djevičansku netaknutost nije umanjio, nego posvetio. Kad ga je prikazala Gospodinu u hramu, prinesavši dar siromašnih, čula je od Simeona proročanstvo da će joj Sin biti znak protuslovlja i da će majci kroz dušu proći mač, da se otkriju misli mnogih srdaca (usp. Lk 2, 34-35). Nakon što su izgubili dječaka Isusa i sa žalošću ga tražili, nađoše ga njegovi roditelji u hramu zabavljena stvarima koje su Njegova Oca, i ne razumješe Sinovih riječi. A njegova je Majka sve te stvari čuvala u svom srcu i o njima razmišljala (usp. Lk 2, 41-51).
"Ženo, evo ti sina" (Iv 19, 26-27)
58. U javnome Isusovu životu njegova se Majka značajno pojavljuje odmah na početku, kad je na svadbi u Kani Galilejskoj, potaknuta milosrđem, svojim zagovorom izazvala prvo čudo Isusa Mesije (usp. Iv 2, 1-11). Za vrijeme njegova propovijedanja primala je riječi kojima je Sin, uzvisujući Kraljevstvo nad odnose i veze tijela i krvi, proglasio blaženima one koji slušaju i čuvaju Božju riječ (usp. Mk 3, 35; Lk 11, 27-28), kako je ona to vjerno činila (usp. Lk 2, 19 I 51). Tako je i Blažena Djevica napredovala na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božjega nacrta, stajala (usp. Iv 19, 25), sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, kao majku dao učeniku ovim riječima: "Ženo, evo ti sina" (usp. Iv 19, 26-27).
Bila je uznesena u nebesku slavu
59. Budući da se Bogu svidjelo da tajnu ljudskoga spasenja ne očituje prije negoli izlije od Krista obećanoga Duha, vidimo Apostole prije dana Pedesetnice kako "jednodušno ustrajno mole sa ženama i s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braćom" (Dj 1, 14), i kako Marija svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već prilikom navještenja bio osjenio. Napokon je Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tok zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvorenja, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara (usp. Otk 19, 16) i pobjednikom nad grijehom i smrću.
Materinska služba
60. Jedini je naš Posrednik prema riječima Apostolovim: "Jedan je Bog i jedan Posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji je dao sebe kao otkup za sve" (i Tim 2, 5-6). Marijina pak materinska uloga prema ljudima nikako ne potamnjuje i ne umanjuje to Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice na ljude ne nastaje iz neke nužde, nego iz Božje dobrohotnosti, te izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posredništvu, potpuno ovisi o njemu i iz njega crpe svu snagu; a nikako ne priječi neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom, nego ga olakšava.
Majka u poretku milosti
61. Blažena Djevica, zajedno s utjelovljenjem božanske Riječi predodređena od vječnosti kao Božja Majka, po odluci božanske Providnosti bila je na ovoj zemlji slavna Majka božanskog Otkupitelja, i posebno ispred drugih plemenita drugarica i ponizna službenica Gospodinova. Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga prikazala Ocu, i sa svojim Sinom, dok je na križu umirao, trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Zbog toga nam je postala majkom u redu milosti.
Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica
62. I to Marijino materinstvo u ekonomiji milosti neprekidno traje, od časa pristanka, koji je vjerno dala prilikom navještenja i koji je nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnoga proslavljenja svih odabranih. Jer nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. Materinskom se ljubavlju brine za braću svojega Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica. Ipak se to tako shvaća, da ništa ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moći Krista, jedinoga Posrednika.
Nijedan se, naime, stvor nikada ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem; nego kao što u Kristovu svećeništvu na različite načine sudjeluju i sveti službenici i vjerni narod, i kao što se jedna Božja dobrota na različite načine doista razlijeva u stvorove, tako i jedino posredništvo Otkupitelja ne isključuje, nego pobuđuje kod stvorova različitu suradnju koja zahvaća iz jednoga izvora.
Tu Marijinu podređenu ulogu Crkva bez kolebanja priznaje, neprestano je doživljava i preporučuje srcu vjernika, da se, poduprti tom materinskom pomoći, jače sjedine s Posrednikom i Spasiteljem.
S majčinskom ljubavlju
63. Blažena je Djevica darom i ulogom božanskog materinstva, koje je sjedinjuje sa Sinom Otkupiteljem i svojim osobitim milostima i ulogama čvrsto povezana i s Crkvom: Bogorodica je tip Crkve, kako je učio već sv. Ambrozije, tj. u redu vjere, ljubavi i savršenoga sjedinjenja s Kristom. Jer u misteriju Crkve, koja se također s pravom naziva majkom i djevicom, Blažena Djevica Marija išla je naprijed dajući odlično i osobito primjer i djevice i majke. Jer je vjerujući i slušajući rodila na zemlji samoga Sina Očeva, i to ne poznajući muža, osjenjena od Duha Svetoga, kao nova Eva, vjerujući ne staroj zmiji, nego Božjem glasniku nimalo ne sumnjajući. A rodila je Sina kojega je Bog učinio prvorođencem među mnogom braćom (usp. Rim 8, 29), tj. među vjernicima, za čije rođenje i odgoj ona surađuje materinskom ljubavlju.
Nasljedujući Majku svojega Gospodina
64. Crkva, promatrajući njezinu tajanstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav, i vjerno izvršujući Očevu volju, po vjerno primljenoj Božjoj riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem rađa na novi i besmrtni život djecu, začetu po Duhu Svetom i od Boga rođenu. Ona je i Djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru danu Zaručniku, i nasljedujući Majku svojega Gospodina, krepošću Duha Svetoga djevičanski čuva potpunu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav.
Slična svojemu uzvišenom liku
65. Dok je Crkva u Blaženoj Djevici već došla do savršenosti, po kojoj je bez ljage i nabora (usp. Ef 5, 27), kršćani se još trude da rastu u svetosti pobjeđujući grijeh; i zato dižu svoje oči k Mariji, koja sja kao uzor kreposti pred svom zajednicom odabranih. Crkva, pobožno misleći o njoj i promatrajući je u svjetlu Riječi, koja je postala čovjekom, s poštovanjem dublje prodire u veliki misterij utjelovljenja i sve više postaje slična svojemu Zaručniku. Marija, koja po svojemu tijesnom sudjelovanju u povijesti spasenja, u sebi na neki način sjedinjuje i odražava najveće istine vjere, i dok se o njoj propovijeda i dok joj se iskazuje štovanje, ona vjernike zove k svojem Sinu, k Njegovoj žrtvi i k ljubavi Očevoj. Crkva pak, dok širi Kristovu slavu, postaje sličnija svojemu uzvišenom Uzoru, neprestano napredujući u vjeri, ufanju i ljubavi, i u svemu tražeći i vršeći Božju volju. Zato i u svojemu apostolskom radu Crkva opravdano gleda na Onu koja je rodila Krista, začeta po Duhu Svetom i rođena od Djevice, da se on po Crkvi rađa i raste i u srcima vjernika. Ta je Djevica u svojem životu bila uzor onoga materinskog osjećaja kojim trebaju biti prožeti svi koji rade u apostolskoj misiji Crkve na preporodu ljudi.
Majka Božja
66. Crkva s pravom posebnim štovanjem štuje Mariju, koja je po Božjoj milosti, poslije Sina, uzvišena iznad svih anđela i ljudi, kao presvetu Božju Majku, koja je imala dio u Kristovim misterijima. Već od najstarijih vremena Blažena se Djevica štuje pod nazivom Bogorodice, pod čiju se zaštitu vjernici molitvama utječu u svim pogiblima i potrebama. Osobito od Efeškog sabora štovanje Božjeg naroda prema Mariji divno je poraslo u iskazivanju časti i u ljubavi, u zazivanju i nasljedovanju, prema njezinim proročkim riječima: "Blaženom će me zvati svi narodi, jer mi je učinio velike stvari onaj koji je moćan" (Lk 1, 48). To štovanje, kakvo je uvijek postojalo u Crkvi, iako je sasvim posebno, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenoga štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i njega upravo podupire. Jer različiti oblici pobožnosti prema Majci Božjoj, koje je Crkva odobrila u granicama zdrave i pravovjerne nauke, i prema prilikama vremena i mjesta i prema ćudi i značaju vjernika, čine to da se, dok se Majka časti, Sin, radi kojega je sve (usp. Kol 1, 15-16) i u kojemu je vječni Otac "htio da stanuje sva punina" (Kol 1, 19), pravo upoznaje, ljubi, slavi i da se izvršavaju Njegove zapovijedi.
Osobito dostojanstvo Majke Božje
67. Sveti sabor izrijekom uči tu katoličku nauku i ujedno opominje sve sinove Crkve da plemenito promiču štovanje prema Blaženoj Djevici, osobito liturgijsko, i da uvelike cijene praksu i pobožne vježbe prema njoj što ih je u tijeku vjekova preporučilo učiteljstvo Crkve, i neka savjesno izvršavaju ono što je u prošlim vremenima bilo odlučeno o štovanju slika Kristovih, Blažene Djevice i svetaca. Također živo opominje bogoslove i propovjednike božanske riječi da se u promatranju posebnog dostojanstva Bogorodice brižljivo čuvaju i od svakoga krivog pretjerivanja i od prevelike umne skučenosti. Gajeći pod vodstvom Učiteljstva proučavanje Svetoga pisma, svetih Otaca i crkvenih Učitelja te crkvenih liturgija, neka ispravno osvjetljuju uloge i povlastice Blažene Djevice, koje uvijek imaju za svrhu Krista, vrelo sve istine, svetosti i pobožnosti. Neka marljivo odbacuju sve što bi, bilo u riječima bilo u činjenicama, moglo odijeljenu braću ili bilo koga drugoga navesti u zabludu s obzirom na pravu nauku Crkve. Dalje, neka se vjernici sjete da prava pobožnost nije u neplodnom i prolaznom osjećaju ni u nekoj ispraznoj lakovjernosti, nego da izlazi iz prave vjere, koja nas vodi do toga da priznajemo uzvišenost Majke Božje i da se potičemo na sinovsku ljubav prema svojoj Majci i na nasljedovanje njezinih kreposti.
Znak pouzdane nade i utjehe
68. No, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji (usp. 2 Pet 3, 10), svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.
Majka Božja i Majka ljudi
69. Ovome svetom Saboru velika je radost i utjeha da i među odijeljenom braćom ima onih koji iskazuju čast Majci Gospodina i Spasitelja, osobito u Istočnjaka koji se žarkim oduševljenjem i pobožnim srcem natječu u štovanju Bogorodice vazda Djevice. Neka svi kršćani upravljaju vruće molitve Majci Božjoj i Majci ljudi, da ona koja je svojim molitvama pomagala Crkvu u početku i sada na nebu uzvišena nad sve blažene i anđele, u zajednici sa svim svetima posreduje kod svojega Sina, dok se sve obitelji naroda, bilo one koje nose kršćansko ime bilo one koje još ne znaju za svojega Spasitelja, sretno ne sjedine u miru i slozi u jedan Božji Narod, na slavu presvetoga i nerazdjeljivoga Trojstva.
Ja, PAVAO, biskup Katoličke Crkve

---

Marijo, svibnja kraljice!

Ako imaš Marijinu sliku, sjedeći ili stojeći zagledaj se u nju. Tek toliko da si posvijestiš da je Blažena Djevica Marija zaista tu. Jer, osoba s duhovnim kvalitetama tijela jest svugdje. Posebno ondje gdje je tvoja ljubav prema Mariji i njezina prema tebi. Ostani u toj snažnoj Marijinoj prisutnosti.
Tiho srcem izgovaraj: ZDRAVO MARIJO, zdravo majko! Sve dok te ne zahvati istina Marijine nazočnosti.
Osluškuj njezin govor u svom srcu, u svojim osjećajima, u svome duhu. Slušaj, ali se zato duboko smiri i opusti. Govori Mariji kao prijateljici i majci. Razgovaraj s njome. Pusti neka te nosi jednostavna vjera. Možeš i zapjevati Isusovoj i svojoj Majci.
Isusova majka, Blažena Djevica Marija, doživjela je već uskrsnuće tijela. Nama će se to dogoditi tek na Sudnji dan. Kao Isus tako je i Marija s nama ne samo dušom (kao sveci) nego i tijelom koje ima uskrsne, duhovne kvalitete. Zato je ona nekako drukčije, neposrednije i punije od svetaca prisutna među nama.
Ona je, napokon, zbog svog bezgrešnog začeća, zbog bogomajčinstva, djevičanstva i suotkupiteljske brige za nas, daleko eminentnije prisutna među nama. Predana nam je da nam bude majka, pa je i stoga ostvarena njezina posebna majčinska prisutnost. To svjedoče njoj posvećena hodočasnička mjesta širom Crkve. Marija ima silnu moć, koju joj je dao Bog po njezinu Sinu Isusu. Ona nas beskrajno ljubi, shvaća, suosjeća s nama, čezne za nama, brine se za nas. Čudesna je to stvarnost, čudesna mogućnost doticaja onozemaljskog. Mnogi sveci svjedoče kako im se Marija ukazivala i razgovarala s njima. Hodočasnička mjesta odišu tom njezinom "opipljivom" prisutnošću. Ona nas zove k sebi da bi nas kao majka, za ruku povela Isusu. A on nas preporađa, ozdravlja, puni svojim Duhom. T. Ivančić