UZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA       

Sveti križ ima veliko značenje i važnost za naš kršćanski život. Križ je znak našeg spasenja, izvor naše utjehe i visoka škola mudrosti. Križ je postao za nas znak milost, spasenja i pomirenja s nebeskim Ocem. Pobuna protiv Boga, dizanje protiv njegove svete volje zatvorili su nebo, a savršena poslušnost sve do smrti na križu opet je nebo otvorila. Zato put koji vodi u otvoreno nebo ne može biti drugi put nego put poslušnosti potpune podložnosti zapovijedima Svevišnjega. Križ nam najbolje pokazuje potpuno podlaganje svetoj volji Božjoj, kao put koji nas jedini može uvesti u nebo. Križ je uvijek iznova izvor novoga života i novih životnih snaga. Bez križa nema Božje blizine ni povezanosti s Bogom. Sva božanska moć i dar odozgor dolaze preko svetoga križa, jer je s njega potekla svaka duhovna pomoć i oproštenje.
Zato je križ jedina nada našega života. Sveti križ Isusov nam predstavlja težinu naših grijeha, dubinu našeg pada, veličinu milosrđa Božjega i neiskazanu ljubav Božju prema nama, uslijed koje Sina svoga nije poštedio da nas grešnike otkupi. Koliko ljubimo križ, toliko ljubimo samoga Krista. Tko s Kristom ne trpi, ne može biti s njime proslavljen. U križu je spasenje, u križu je život, bez križa nema spasenja.

Povijesna je pozadina blagdana osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika caru Herakliju. Sveti je Križ pronašla sv. Jelena i o teme piše u njezinom životopisu.
           Blagdan svetog Križa ima svoj početak u Jeruzalemu: tamo je 13. rujna 335. god.iznad svetog Groba svečano bila posvećena Konstantinova bazilika. 14. rujna, dan poslije posvećenja Bazilike, prvi puta je bilo drvo Križa uzvišeno, to jest pokazano narodu i izloženo na štovanje . Kasnije je s tim blagdanom povezano i sjećanje na novo vraćanje svetog Križa u Jeruzalem.
          Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskoga cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije 628. god. na čudesan je način pobijedio perzijskog kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio je zahtjev da kršćanima bude natrag vraćen sveti Isusov Križ. Uvjet je ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pri tom se zbilo čudo. Car je na putu prema Kalvariji bio  zaustavljen od jedne više sile. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskog biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio sveto breme na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, kao oltar na kojem je bila prinesena Spasiteljeva krvna žrtva.
           Velika je, dakle, i dragocjena stvar križ. Dragocjena je stvar, jer je križ Božja patnja i pobjednički znak: patnja poradi svojevoljnog smrtnoga stradanja na njemu, a pobjednički znak jer je na križu smrtno ranjen đavao i s njime nadvladana smrt. Vrata su paklena satrvena:
križ je postao opće spasenje čitavog svijeta.

Sveta Jelena KRIZARICA

 MJESEC MARIJINIH BLAGDANA       

Pred nama je mjesec kolovoz, mjesec odmora od svakidašnjice, bilo to na moru ili u planinama ili negdje drugdje, ali nemojmo zaboraviti treću zapovijed Božju i na svoju dušu !
U mjesecu kolovozu slavimo BDM pod nekoliko naziva, a to su: Gospa od Anđela, Gospa Snježna, BDM Kraljica i VELIKA GOSPA-Uznesenje BDM na nebo.
Nekoliko misli prigodom blagdana Velike Gospe. Uznesenje BDM, to je jedna od najslavniji  svetkovina Majke Božje. Budući da je BDM u svemu osim božanstva bila slična svome Sinu Isusu Kristu, zato je dolikovalo da je i poslije svoje smrti doživi kao i njezin Sin, da s dušom i tijelom otiđe u nebo. Sveta majka Crkva čvrsto vjeruje da je BDM Majka Isusa Krista dušom i tijelom uznesena na nebo. Kako je Isus treći dan svojom vlastitom snagom  ustao iz groba, tako je trećeg dana nakon Marijine smrti opet sjedinio njezinu dušu s tijelom. Marija koja je sudjelovala sa svojim Sinom u djelu našega otkupljenja, s Njime trpjela  i kao On umrla, morala je poput Njega i uskrsnuti. Samo je razlika u tome što je On svojom vlastitom moću uskrsnuo, a Ona je njegovom moću uskrsnula. Tako je Marija dakle Marija kao i njezin Sin Isus Krist tijelom i dušom uznesena na nebo. Njezino tijelo je skupa s dušom u milosti sudjelovalo, pa je tako s dušom postalo sudionikom vječne slave u nebu. BDM odlikovao je Bog u cijelom njezinu životu više nego sve ljude, zato joj je eto i nakon smrti iskazao posebnu čast kad ju je dušom i tijelom uznio na nebo. Nigdje se tako nije pokazala veličina Marijina kao kod njezinog uznesenja. Tu se pokazala prije svega veličina njezine svetosti.
Sestre i braćo ! Pogledajmo još jednom odakle i s čime je pošla BDM i što je postala. Od neznatne djevojke do slavno na nebo uznesene naše zagovornice i suotkupiteljice. A sve je to postigla svojom poniznošću i zahvalnošću Gospodinu Bogu u molitvi i u svagdanjem životu. Molimo je za zagovor i pomoć da i mi neprestano budemo zahvalni Gospodinu Bogu za sve i njoj, ali ne zaboravimo poniznost i zahvalnost i našemu svagdanjemu životu i prema drugim osobama s kojima dijelimo životnu stazu !

---

 

Ne sudite

Često u životu rado sudimo drugima. Ne budi sudac, ne bacaj se kamenjem na bilo koga, vratit će ti se u vlastitu glavu.
Čini se da su  Pavlovi Korinćani bili tome veoma skloni: rado su se igrali sudaca. Kako izgleda – ni Pavao nije bio pošteđen njihovih priča i ocjena, ali nije zbog toga bio posebno ni uvrijeđen ni zabrinut: « Sudac je moj Gospodin «. Ovo bismo trebali zapamtiti. Ne igrajmo se sudaca! Taj posao prepustimo našemu Gospodinu, pa se nećemo prevariti….

 

Marija pomoćnica kršćana

To je ponavljao često sveti Ivan Bosco tijekom svog burnog života. Izabravši Mariju za svoju pravu i vjernu pomoćnicu u svim prilikama i teškoćama života upravo ju je zazivao i častio pod imenom Marija Pomoćnica kršćana. Danas se spominjemo naše nebeske majke koju diljem svijeta štujemo upravo pod ovim imenom. Toliko puta se pokazala kako pomoćnica i zaštitnica kršćanskog puka, tolike milosti je izmolila svome vjernom puku, od tolikih zala očuvala i nikada nije zaboravila one koji se čista i iskrena srca utječu njoj. To nam je posvjedočio i sam don Bosco, naglasivši na kraju svoga života, sva ova djela koja sam ja činio i stvarao nisu moja djela, nego su djela Marije pomoćnice. Ona nas i danas treba. I danas računa na našu pobožnost, vjeru i požrtvovnost u stvaranju boljeg i pravednijeg svijeta. Ne zaboravimo da i danas ona želi surađivati na svim djelima našeg ljudskog stvaranja, da i danas ona zajedno s nama moli, zajedno se s nama žalosti i zajedno se s nama raduje. Ne zaboravimo da imamo veliku i hrabru majku. Majku koja je toliko puta posvjedočila da nas ljubi, da brine za nas i za našu budućnost. Preporučimo pomoćnici kršćana i danas naše mlade, posebno siromašne i napuštene, preporučimo joj naše obielji, posebno krizne i izgubljene, preporučimo cijeli kršćanski svijet njezinom moćnom zagovoru. Neka i danas po njezinoj brizi i zagovoru svijet osjeti da s pouzdanjem u Nju može činiti velika i čudesna djela koja će biti na korist i spasenje ljudima i na veću slavu Božju. Vodi pomoćnice nebeska kraljice vodi život naš. Naše duše od zla brani, mladost našu čuvaj hrani, pomoćnice jaka daj vodi život naš. Cijeloj salezijanskoj obitelji i svim štovateljima Marije pomoćnice želim sretan i blagoslovljen blagdan.

---

 

Tijelovo

Kad god u crkvi slavimo svetkovinu Tijelova, uvijek razmišljam o svjesnosti i vlastitoj dostojnosti da služim i slavim sveta otajstva. Pitam se kao čovjek slab i grešan, kolika je moja uloga u svemu onome što Bog čini po ovim svetim tajnama. I onda mi upravo padne na pamet jedan stariji profesor koji nas je poučavao i izlagao nam nauk o svetim sakramentima i o njihovoj stvarnosti u našem životu i svijetu. Ono što me posebno vrati u sjećanje na tog profesora, nije toliko u nekoj mudroj i učenoj tehnici prenošenja teoloških istina, nego iznad svega govor o nečemu doživljenom, o iskustvenoj spoznaji da je Bog i danas prisutan po svetim sakramentima, da se i danas događa žrtva u kojoj se prinosi Jaganjac, da je i danas na našim misnim slavljima ujedinjena, dvorana posljednje večere, Kalvarija, grob Josipa iz Arimateje, put u Emaus i sve drugo što i nas čini dionicima ove jedinstvene žrtve. I upravo kada se počnem gubiti u velikim riječima i razmišljanjima, sjetim se jednostavnosti i iskrenosti čovjeka koji govori o Euharistiji, o Misi, o lomljenju kruha, o zajedništvu, kao o nečemu što treba biti dio naše svakodnevice. Jednostavno to je put koji treba prihvatiti. Živjeti od Euharistije svaki dan. Ne da bi je samo fizički doživjeli, nego istinski osjećaj, hraniti se Tijelom i Krvlju Kristovim da bi imali život u sebi. A taj život se najbolje iščitava u našim djelima. Euharistija nas hrani, daje nam milost da iz dana u dan ostvarujemo djela dostojna imena koje nosimo i nade u kojoj živimo. Molimo iz dana u dan da u nama proradi ona snaga po kojoj su toliki izabranici Božji ostvarili svoj životni poziv, da budemo svjesni Kristove prisutnosti i u ovom vremenu, u kojem nas On treba više nego ikad, da svjedočimo njegovu ljubav, da se i danas očituju pomaci u ostvarenju kraljevstva Božjega, da i danas možemo posvjedočiti, nijemi govore, bolesni ozdravljaju, psovači i bogohulnici veličaju Boga, drogeraši se čiste, alkoholičari i pušači prestaju biti ovisnici, dileri i kriminalci oplakuju svoje zločine. To te molimo Bože i danas. Neka nam svetkovina Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista, bude na obraćenje da nahranjeni ovim otajstvima budemo Krist u današnjem svijetu, u zajedništvu s braćom i s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

---

Marijo, svibnja kraljice!

Ako imaš Marijinu sliku, sjedeći ili stojeći zagledaj se u nju. Tek toliko da si posvijestiš da je Blažena Djevica Marija zaista tu. Jer, osoba s duhovnim kvalitetama tijela jest svugdje. Posebno ondje gdje je tvoja ljubav prema Mariji i njezina prema tebi. Ostani u toj snažnoj Marijinoj prisutnosti.
Tiho srcem izgovaraj: ZDRAVO MARIJO, zdravo majko! Sve dok te ne zahvati istina Marijine nazočnosti.
Osluškuj njezin govor u svom srcu, u svojim osjećajima, u svome duhu. Slušaj, ali se zato duboko smiri i opusti. Govori Mariji kao prijateljici i majci. Razgovaraj s njome. Pusti neka te nosi jednostavna vjera. Možeš i zapjevati Isusovoj i svojoj Majci.
Isusova majka, Blažena Djevica Marija, doživjela je već uskrsnuće tijela. Nama će se to dogoditi tek na Sudnji dan. Kao Isus tako je i Marija s nama ne samo dušom (kao sveci) nego i tijelom koje ima uskrsne, duhovne kvalitete. Zato je ona nekako drukčije, neposrednije i punije od svetaca prisutna među nama.
Ona je, napokon, zbog svog bezgrešnog začeća, zbog bogomajčinstva, djevičanstva i suotkupiteljske brige za nas, daleko eminentnije prisutna među nama. Predana nam je da nam bude majka, pa je i stoga ostvarena njezina posebna majčinska prisutnost. To svjedoče njoj posvećena hodočasnička mjesta širom Crkve. Marija ima silnu moć, koju joj je dao Bog po njezinu Sinu Isusu. Ona nas beskrajno ljubi, shvaća, suosjeća s nama, čezne za nama, brine se za nas. Čudesna je to stvarnost, čudesna mogućnost doticaja onozemaljskog. Mnogi sveci svjedoče kako im se Marija ukazivala i razgovarala s njima. Hodočasnička mjesta odišu tom njezinom "opipljivom" prisutnošću. Ona nas zove k sebi da bi nas kao majka, za ruku povela Isusu. A on nas preporađa, ozdravlja, puni svojim Duhom. T. Ivančić