Povijest
Povijest župe
Župa Gospe Loretske smjestila se je ujugoistočnom dijelu Zadru,predio Arbanasi na kojem živi 6000 vjernika u 1600 katoličkih obitelji.
Iako se je tijekom vremena Župa Gospe Loretake proširila i na ostale zadarske kvartovekao što su Ričina ili pak dio Bulevara temelj iz kojega je i nikla ova župa je zadarski kvart Arbanasi.Kao što i samo ime kažeArbanasi, ovaj zadarski kvart naselili su 1726/27. godinu katolici Albanci koju su već navedene godine napustili prostor današnjega Skadarskoga jezera, koji je bio sastavni dio Osmanskoga carstva, i naselili prostor današnjih Arbanasa. Raširenih ruku ih je dočekao zadarski nadbiskup (nekada barski) Vicko Zmajević koji je utemeljio župu Gospe Loretske 1734. te pomogao u izgradnji iste.
Prva crkva svojom veličinom je zadovoljavala vjerničke potrebe (jer je bila namijenjena za 50-tak doseljenih arbanaških obitelji), no tijekom vremena zbog porasti stanovništva pristupilo se je izgradnji nove prostranije, ali na mjestu već postojeće. Današnji dio prezbiterija je dio one prvotne crkve, a od starog crkvenog objekta sačuvan je jedino zvonik visok 20 m. Izgradnja nove crkve započela je 20. travnja 1906. (kada je blagoslovljen kamen temeljac) za vrijeme župnikovanja don. Fausta Matušića. Arhitekt nove crkve je bio Ćiril Metod Ive
ković, arhitekt Namjesništva u Zadru. Izgradnja crkve je dovršena 1907. godine kada je crkva dobila današnji oblik. Tijekom posljednjih 100 godina crkva je doživjela više obnova uvijek pazeći da se sačuva izvorni oblik građevine. U obnovama župne crkve posebno su bili zaslužni župljani ove župa, a ponajviše njezin domaći sin mons. Šime Duka, protonotor Vatikanskog arhiva. Da je vrijednost ove župne crkve kao građevine bita potvrđuje i rješenje regionalnoga zavoda za zaštitu spomeničke kulture koji je 28 lipnja 1973. uvrstio crkvu Gospe Loretske u Zadru u Registar nepokretnih spomenik kulture pod brojem 24/ 25-73.
Od 1949. godine župu Gospe Loretske vode redovnici salezijanci koji su zamijenili oce franjevce. Na prostoru župe nalazi se i samostan Školskih sestara franjevki koje također svojim radom i molitvom pomažu u sazrijevanju i rastu župe.
Događaji i osobe
Vicko Zmajević
(Perast, 23. prosinca 1670. - Zadar, 1745.), hrvatski nadbiskup i političar.
Barski i zadarski nadbiskup, znameniti crkveni dostojanstvenik, pisac i političar. Zasigurno je jedna od najistaknutijih osoba u Dalmaciji prve polovice 18. stoljeća. Bio je apostolski vizitator za balkanske zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom te barski i zadarski nadbiskup, pobornik glagoljice i mecena. Posebnu je pozornost posvetio unapređenju hrvatskoga književnog i pučkog jezika, a u Zadru je osnovao sjemenište za svećenike glagoljaše. Njegovom zaslugom kraj Zadra je naseljeno više od 500 arbanaških izbjeglica, čime je utemeljio naselje Arbanasi. Plodonosnu crkvenu karijeru započeo je studijem teologije i filozofije pri Collegium Urbanum odnosno Collegium de Propaganda Fide u Rimu, a potom je djelovao kao opat samostana sv. Jurja pred Perastom i župnik crkve sv. Nikole u Perastu (1695.- 1701.). Papa Klement XI. imenovao ga u tridesetoj godini (1701.) barskim nadbiskupom i 
administratorom Budvanske dijeceze te apostolskim vizitatorom Katoličke crkve za Srbiju, Albaniju, Makedoniju i Bugarsku. Zbog nesigurnih uvjeta života u Baru povukao se 1706. u rodni Perast odakle je 1710. godine otišao u Kotor. Zadarskim nadbiskupom imenovao ga je ponovno Papa Klement XI. i to 1713. godine, ali je i dalje zadržao naslov apostolskog vizitatora za zemlje pod osmanlijskim vrhovništvom (od 1737. njegova su vizitatorska prava proširena i na Bosnu).
Simeone Duca
(Zadar, 27. rujna 1915. – Rim, 28. ožujka 2006.), hrvatski teolog.
Dugogodišnji tajnik Vatikanskog Tajnog arhiva, nositelj počasnog naslova Prabilježnika (Protonotara) Svete Stolice i osobni Prelat njegove Svetosti (Pape). Prvi počasni Doktor Sveučilišta u Zadru, te jedan od najvećih donatora grada Zadra i katoličke crkve u Hrvatskoj.
Rođen 27. rujna 1915. u zadarskim Arbanasima, Simeone Duca završio je teologiju na zadarskoj bogosloviji. Po završetku š
kolovanja preuzeo je župu u Dračevcu, a po pozivu zadarskog nadbiskupa Pietra Doimo Munzonija postaje njegov tajnik. Zajedno s nadbiskupom Munzonijem napustio je Zadar poslije kapitulacije Italije i svršetka Drugog svjetskog rata. U Vatikanu je nastavio školovanje, te je u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu postigao doktorat obaju prava (civilnog i kanonskog), specijalizirao se za arhivistiku, pa je bio i tajnik vatikanskog Tajnog arhiva (zajedno s Bazilijem Pandžićem napisao je i vrstan priručnik o crkvenoj arhivistici, objavljen 1967.).
Darovao je novac za gradnju i obnovu sedam crkava u Zadru, a gradio je crkve i u Albaniji i Italiji. Grad Zadar mu je 2000. dodijelio nagradu za životno djelo, a proglašen je i počasnim Doktorom Sveučilišta u Zadru, posebice zbog velike donacije za obnovu kapele sv. Dimitrija, čija velika kupola dominira Sveučilištem.
Njegovim novcem obnovljene su župna crkva Gospe Loretske u Arbanasima, zadarska crkva Gospe od Zdravlja, crkva sv. Ante Padovanskog u Smiljevcu, sagrađena je crkva svete Marije na na mjestu trošne kapele u Dračevcu, gdje je Simeone Duca bio župnik 1942., zatim Kraljice Svete Krunice (Gospe od Ružarija) u Pridrazi, Svetog Jurja u Kruševu, Uznesenja Marijina u Dračevcu itd.
Kao Arbanas, Duca je bio povezan sa svojom sunarodnjakinjom majkom Terezom Calcuttskom, pa je i na njezinu inicijativu inicirao i platio ponovnu gradnju svetišta Gospe od Dobrog Savjeta u Skadru, pošto je prethodno svetište posve razrušeno za vladavine Envera Hoxhe.
Monsignor Duca umro je u Rimu u 91. godini života, te je pokopan u zadarskoj crkvi Gospe od zdravlja (koju je sam obnovio) u Zadru, uz grobnicu nadbiskupa Vicka Zmajevića koji je zaslužan za dolazak Arbanasa u Zadar.