SALEZIJANSKA OBITELJ

Don Boscova «salezijanska obitelj» (SO) crkvena je stvarnost. To znaci da razne grane njezinih članova zajednički sudjeluje u don Boscovu duhu i njegovoj misiji: salezijanci, Kceri Marije Pomoćnice (salezijanke), salezijanci suradnici i neke kasnije stvorene skupine.
U nastojanju da ostvari svoj poziv spašavanja siromašne i zapuštene mladeži, don Bosco je pokušao objediniti široke apostolske snage u razgrananoj i mnogostrukoj zajednici jedne 'obitelji'.
SO je crkvena stvarnost koja je postala znakom i svjedočenjem poziva njezinih članova koji se posvećuju posebnim ciljevima u don Boscovu duhu. Ona povezuje različita zvanja u službi naroda Božjega te objedinjuje pozive, u sebi različite, da se njima obogati osnivačeva karizma.
SO razvija originalnu duhovnost karizmatične prirode koja oplođuje čitavo Tijelo Crkve i predstavlja se kao originalan kršćansko-odgojni uzorak..
Don Bosco je čvrsto vjerovao daje pozvan biti «osnivačem» ne samo jedne redovničke družbe nego čitavog duhovnog i apostolskog gibanja širokih proporcija.
Jednom zgodom don Bosco je na konferenciji suradnicima u Borgo san Martino, 1. srpnja 1880 rekao: «Nekada je bilo dosta da budemo ujedinjeni u molitvi. Ali danas, kad je na djelu tolika pokvarenost, prije svega medu mladima obaju spolova, dužnost nam je da se ujedinimo također na području rada i akcije.» Drugom zgodom, u pismo Ivanu Caglieru, 27. travnja 1876. napisa: «Mi imamo u toku niz planova koji sliče bajkama ili, ako hoćete, ludorijama u očima svijeta. Ali čim se počnu ostvarivati, Bog ih blagoslivlja u tolikoj mjeri, te idu naprijed ploveći punim jedrima.»
Don Bosco je dosta rano, već oko 1854. godine, uvidio da treba organski razlikovati dvije kategorije pomagača (suradnika). «Oni koji su bili slobodni i osjećahu se pozvanima, izabraše zajednički život. Stanovali su u kuci koju su uvijek smatrali matičnom i centrom "pobožnog udruženja", i za njih je vrhovni svećenik (papa Pio IX) savjetova da se zovu "Pobožna družba svetog Franje Saleškog" ili «Salezijanska družba». Danas ih jednostavno zovemo salezijanci. Ostali pak ili "vanjski" suradnici nastaviše živjeti u svijetu, u krugu svojih obitelji, ali ne odustadoše pomagati ustanovu Oratorija u Valdoccu.
Don Bosco je i formalno utemeljio Salezijansku družbu u Torinu 18. prosincu godine 1859. Kćeri Marije Pomoćnice ustanovio je zajedno sa sestrom Marijom Domenikom Mazzarello u Mornesseu 5. kolovoza 1872. godine. Udruženje Salezijanaca suradnika osnovao je don Bosco i potvrdila Apostolska stolica Papinim pismom «Cum sicut» u Torinu 9. svibnja 1876. godine.
U Hrvatskoj djeluju sve tri grane SO. Trenutno Hrvatska salezijanska provincija broji 99 člana sa svećenicima, studentima teologije i novacima. Družba sestara Kćeri Marije Pomoćnice još nema svoje provincije nego čini jednu provinciju sa Slovenijom, ali sve sestre djeluju u Hrvatskoj. Salezijanci suradnici su pretežno prisutni u župama gdje djeluju salezijanci, ali ima i mjesta gdje ne djeluju salezijanci ili časne sestre salezijanke.

Salezijanci suradnici

Suradnike je osnovao sam don Bosco kao treću granu Salezijanske obitelji. Don Bosco je osnivač Salezijanaca, suosnivač sestara Kćeri Marije Pomoćnice, a za angažirane laike, koji žele raditi za mladež" u njegovu duhu osnovao je SURADNIKE.
Riječi su sv. Ivana Bosca: "Salezijanci suradnici nisi ništa drugo nego dobri kršćani, koji živeći u krugu svoje vlastite obitelji, usred svijeta, podržavaju način života salezijanske družbe."
Don Bosco je od prvih početaka svog djelovanja imao oko sebe stotinu dječaka, koje je morao uzdržavati, ali sam to ne bi nikako mogao. Bio je prisiljen tražiti pomoć. Mnogi su mu izlazili u susret, ljudi iz svih slojeva društva. Oni naobraženi predvodili su nedjeljni vjeronauk ili su poučavali u večernjoj školi. Tko je imao novaca davao je za podmirivanje različitih vrsta troškova Oni pak utjecajniji na položajima u društvu pronalazili su radna mjesta za dječake. Tko je pak imao smisla i volje za dječake, nadzirao ih je i s njima se igrao. Don Bosco je te sve dobre ljude nazvao svojim pomagačima i suradnicima, a oni su to doista i bili. Don Bosco je govorio: "Jedan konac je slab. Upletite ga s drugima i teško će se prekinuti. Slično je i s dobrim katolikom, ako je sam, lako ga svladaju neprijatelji dobra, a ohrabre li ga i potpomognu drugi, s njima čini veliku snagu i uspijeva učiniti mnogo dobra" Stoga je don Bosco izradio Pravilnik i 1876. osnovao novu granu Salezijanske obitelji - SURADNIKE.
Dolaskom salezijanaca u Zagreb 1922. godine započinje i organizacija suradništva u Hrvatskoj. S povijesnog gledišta, razvitak Suradništva u Hrvatskoj možemo podijeliti u tri perioda. Prvi period je od 1922. do 1945. god. kada su Suradnici obzirom na brojčanost, kvalitetu i aktivnost postigli vidne rezultate. Osobito su bili aktivni u prikupljanju pomoć za izgradnju naše župne crkve Marije Pomoćnice. U drugom razdoblju od 1945. - 1976. god. Suradništvo je bilo raspršeno, odnosno jedva je nešto mjestimično postojalo. Treći period je nakon 1976. god. kada započinje intenzivniji rad suradnika.
Danas uz gotovo svaku salezijansku župu u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Splitu imamo organizirano suradničko središte, gdje se suradnici okupljaju, održavaju najmanje jednom mjesečno sastanke i uključuju se u apostolat u raznim vidovima. Svako središte ima svoje Mjesno vijeće sa koordinatorom na čelu, koji se brine oko organizacije i svih aktivnosti u središtu. Ima i svog mjesnog delegata - salezijanca, koji je duhovni animator središta. Svim središtima rukovodi provincijalno vijeće s provincijalnim koordinatorom Udruženja salezijanaca suradnika na čelu. Danas je to gospođa Anica Prašnjak iz Zagrebaa. Sva tijela Udruženja biraju se na tri godine. Kao članovi redovito se okupljaju jedan put mjesečno a djeluju i u mnogim aktivnostima: u molitvenoj zajednici, Caritasu, zboru, sudjeluju u liturgijskoj animaciji, organiziraju druženje za Dan bolesnika, sudjeluju u pripremi proslava blagdana don Bosca i Marije Pomoćnice i u svim ostalim potrebama župe.
Suradnici danas djeluju pod nazivom "Udruženje salezijanaca suradnika". Utemeljitelji Udruženja su članovi s "Obećanjem" na temelju Pravilnika apostolskog života" (PAŽ-a).
Salezijancom suradnikom se postaje potpuno slobodnom odlukom, nakon spoznaje da Bog zove na življenje krsnih obećanja u salezijanskom duhu. To je poziv. Nakon priprave i početne formacije, koja traje dvije godine, daju se "obećanje" i postaje se punopravnim članom "Udruženja". U Udruženje može pristupiti svaki katolik stariji od 18 godina. Obećanje je jednostavna kršćanska molitva kojom suradnik preuzima određene obaveze, To nije zavjet već slobodan i javan izričaj kandidata, koji želi živjeti kao suradnik.