Događanja u župi
Dragi prijatelji! Dobro došli u našu župu. Već duže vremena nismo ažurirali ove naše stranice. Sigurno da ste mnogi koji ju posjećujete to i primjetili. Evo odlučili smo napokon ponovno osvježiti vijesti i događaje kako bi mogli doći do potrebnih informacija i upoznati se sa događajima u našoj župi i šire. Puno se toga dogodilo kroz ovo vrijeme otkako nismo bili aktivni na ovim stranicama. Jedan od najvećih događaja jest taj da smo izgubili našeg dragog nadbiskupa, monsinjora Ivana Prenđu koji je bio veliki prijatelj naše župe, te se uvijek očinski brinuo za našu župu i župljane. Nešto o tome donijet ćemo u rubrikama vijesti i duhovnost. Dovršili smo uređenje dvorane za igru i za druge prigode. U prosincu smo u krugu bratovštine proslavili blagdan Gospe Loretske. Ministranti su i ove godine imali priliku uživati u zimskim radostima. Svečano kao i uvijek bilo je za božićne blagdane. Blagdan don Bosca, također je svečano proslavljen, iako ne raskošno niti uz tradicionalno veselje, zbog smrti našega pastira Ivana Prenđe. U veljači smo započeli vrijeme posta i pokore, namjenjujući priloge za potrebe susreta katoličke mladeži. Također ćemo se uključiti i u mnoge druge akcije pomoći i brige za potrebite. Salezijanska mladež i animatori organizirali su jesenski dio oratorija, na kojem je sudjelovao velik broj djece. Posebno treba izdvojiti Dolazak svetog Nikole, božićnu predstavu, te maškare. Mladi su sudjelovali na nekoliko sastanaka u Zagrebu, te su tijekom božićnih blagdana proveli nekoliko dana u kući duhovnih susreta u Baškim oštarijama. O tome će biti više u rubrikama mladih i oratorija. Upravo smo ovih dana saznali i jednu radosnu vijest, ato je da smo dobili novoga nadbiskupa, monsinjora Želimira Puljića. Ustrajna molitva i predanje Duhu Svetom naše nadbiskupije urodilo je plodom. Te smo u prilično kratkom roku dobili predvodnika zadarske Crkve. Pred nama su mnogi i lijepi događaji koji će zasigurno zahtijevati dosta snage i žrtve. U ožujku ćemo imati trodnevno klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. U travnju ćemo svečano proslaviti naš središnji kršćanski blagdan Uskrs, te krajem mjeseca imati Prvu svetu pričest.t U svibnju je nacionalni susret katoličke mladeži, 8. i 9. Odmah poslije je proslava naše zaštitnice, Gospe Loretske. Vikend poslije, uslijediti će krizma. Puno lijepih i svečanih događaja. Nadamo se redovitom praćenju i izvještavanju o svemu čega ćemo biti svjedoci i u čemo ćemo rado sudjelovati. Sve vas pozivam da se uključite u događaje koji nam predstoje, osobito u one gdje možete dati svoj doprinos, kako bi zajednički radili na izgradnji Kraljevstva božjega. Jer, Gospodin će nas prepoznati kao svoje, makar bila u pitanju samo čaša hladne vode! Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva! Neka vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv vam bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na vas i mir vam donese!
Dragi župljani!
Crkva je u svojoj biti misionarska. Stoga je i svaki vjernik pozvan biti misionar. To ne znači samo otići u među najpotrebitije ili samo pomagati drugima, nego nas također i poziva da širimo kršćanstvo – riječ i ljubav Božjeg Sina. Čitamo u evanđelju Sv. Mateja : « Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!» (Mt 28,19 ).
Čitav svijet treba dovesti Kristu: za sve je On rođen, za svakoga On umro. Crkva zato na misijsku nedjelju želi probuditi pospane kršćane, zove ih na sveti posao: svi moramo biti misionari, apostoli, propovjednici Božje istine, njegove ljubavi. Isusova je to – posljednja, najveća želja, ali i obveza našega krštenja.
Ispitajmo svoju savjest iskreno i vjernički, što smo do sada učinili na evangelizaciji svijeta? Svatko od nas vjernika treba se osobno upitati što sam ja učinio na tom području ?
Svaka obitelj bi se trebala upitati je li živjela i djelovala misijski u svojoj sredini ?
Apostoli su shvatili ozbiljnost Isusovih riječi i pošli su, kamo god su mogli , propovijedati i pokrstiti one koji su povjerovali. Poduzimali su takozvana misijska putovanja.
Sv. Pavao je bio najveći misionar, a poslije njega sv. Franjo Ksaverski i on je zaštitnik svih misija i misionara i sveta Mala Terezija je proglašena zaštitnicom misija, iako nije putovala,
ali ona se je molila i žrtvovala za misije u samostanu u kojem je živjela i sve svoje patnje, tjelesne i duševne prikazivala Bogu za uspjeh misionara.
I mi Hrvati imamo velikog misionara sv. Nikolu Tavelića, rođen u 14. stoljeću. Propovijedajući Evanđelje muslimanima u Palestini umro je mučeničkom smrću.
Sestre i braćo ! Budimo i mi misionari tako da se žrtvujemo za širenje i obranu Isusova nauka u našoj sredini i našoj domovini: primjerom, riječju, trpljenjem, molitvom i dobrim djelima milosrđa !
Majka Božja Bistrička
Naša župa svake godine u mjesecu rujnu hodočasti na Mariju Bistricu. Svake godine je sve više onih koji se pridružuju hodočašću, jer znaju da štovanje blažene Djevice Marije ima mnogostruke koristi, kako za pojedince, tako i za zajednicu, bilo župnu ili obiteljsku. Naime, poznato je da hrvatski narod s posebnim žarom štuje lik Majke Božje i odavna je s ljubavlju naziva Kraljicom Hrvata. Najveće marijansko svetište u Hrvatskoj je Marija Bistrica smještena u pitomoj dolini Hrvatskog zagorja nadomak glavnog grada Zagreba.Svetište Majke Božje u Bistrici u Hrvatskom zagorju ima dugu, višestoljetnu povijest. Samo se mjesto Bistrica spominje godine 1209. kao feudalni posjed župana Vratislava, a 1334. kao sjedište župne crkve sv. Petra i Pavla. Hrvatski sabor 1710. godine čini zavjet da će u crkvi Blažene Djevice Marije podići dostojan glavni oltar, a godine 1715. ispunjava taj zavjet i daje urediti veliki glavni oltar. Crkva je proširena i 1731. posvećena Majci Božjoj Snježnoj. Današnja župna crkva u Mariji Bistrici građena je između 1879. godine i 1882. prema nacrtu bečkoga arhitekta Schmidta, a pod nadzorom njegova učenika Hermana Bolléa. 
Djelomično je izgrađena na starim temeljima i proširena u neorenesansnom stilu; podignute su i nove arkade, a proširen je i novi župni dvor. Slikar Ferdo Quiquerez naslikao je 22 čudotvorna uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, a D. Novak izradio kipove Krista raspetoga i sv. Kristofora. Za vrijeme gradnje uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje. Novi je oltar posvećen 1883. godine. Bistrička crkva 1923. godine dobiva naziv manje bazilike (basilica minor), a dodijelio joj ga je papa Pio XI. Nadbiskup zagrebački Antun Bauer 1935. okrunio je zlatnom krunom čudotvorni kip Majke Božje i proglasio Majku Božju Kraljicom Hrvata uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca. 15. kolovoza 1971. održan je u Mariji Bistrici XIII. Internacionalni marijanski kongres te je tom prigodom Biskupska konferencija proglasila Bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavoga hrvatskog naroda.1971. godine održao se u Mariji Bistrici Prvi hrvatski nacionalni marijanski kongres.
9. rujna 1984. godine održana je veličanstvena proslava završetka višegodišnjeg slavlja – trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, tristota obljetnica našašća čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke i Nacionalni euharistijski kongres. Najsvečaniji dan bio je 3. X. 1998. kada je papa Ivan Pavao II posjetio Mariju Bistricu povodom proglašenja blaženim mučenikom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.
Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira se na kraj 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkog majstora. Izražajna moć kipa nije toliko u umjetničkome oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značenju. Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici i otkriven 1588. godine; ponovo zaboravljen i zazidan, pronaden je drugi puta 1685. godine. Selidba kipa, njegovo skrivanje i dva našašca budila su vjeru u njegovu cudotvornu moc. Bistrička Gospa bila je tješiteljica kršcana za vrijeme turskih opasnosti, pomocnica u prvom i Drugom svjetskom ratu, i u domovinskom ratu.
Zdravlje bolesnih, utočište grješnika, utjeho žalosnih, pomoćnice kršćana, Majko Božja Bistrička, moli Boga za nas!
Lurd
Lurd je jedno od najljepših odredišta za svakoga tko svoj život želi povjeriti blaženoj Djevici Mariji. To svetište stoljećima dočekuje hodočasnike, kako bi im pružilo utjehu i snagu za životne križeve i teškoće. Jednostavnost i toplina ovoga mjesta budi u ljudima iskrenu vjeru i odanost Majci Božjoj i njezinom Sinu. Sama povijest ovog svetišta proteže se kroz prošlih 150 godina u kojima su se dogodila brojna uslišanja i ozdravljenja, a do sada je 67 ozdravljenja priznato kao djelo nečega nadnaravnog. Samo Gospino ukazanje u Lurdu dogodilo se kako ga u jednom pismu opisauje sama vidjelica sv. Bernardica Soubirous, najstarija kćerka siromašnog mlinara: «Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogama imala je žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.
Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Turnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se na čelu prekrižiti ali ne mogoh dići ruke k čelu, i ona spadne. A pošto se ona Gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke; napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu: Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala ustima. Kad završih krunicu, viđenja odmah nestade. Pitala sam stoga one dvije djevojčice jesu li štogod primijetile. Rekoše da nisu, nego me samo zapitaše što im to imam otkriti. Dadoh im do znanja kako sam vidjela Gospođu odjevenu u bijele haljine, ali ne znam tko je; upozorih ih da o tome šute. One me zatim potakoše da se onamo ne vratim, ali sam to odbila. Navratih se zato u nedjelju jer sam osjećala kako me iznutra nešto poziva…
Vraćala sam se onamo kroz petnaest dana. Ona mi se Gospođa ukazivala svaki dan, osim jednog ponedjeljka i petka, naređivala mi je da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu, da pođem k izvoru umiti se i da molim za obraćenje grješnika. Više sam je put pitala tko je, a ona se blago smiješila; napokon podigavši ruke i uprijevši oči u nebo reče mi: 'Ja sam Bezgrješno Začeće.' Tih mi je petnaest dana otkrila i one tri tajne i zabranila mi da to ikome kazujem, što sam dosad vjerno poslušala.»
Bernardica je 10 godina nakon ukazanja, tj. godine 1868., stupila u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Neversa. Učiteljica novakinja i poglavarica postupale su s njom strogo bojeći se da se zbog ukazanja Majke Božje ne bi uzoholila. No, ona je dobro naučila lekciju poniznosti pa te opasnosti nije bilo. Ona je znala da će je poniznost još više približiti Bogu pa je rado primala i poniženja kojima su je podlagali.
Bernardica, već od djetinjstva boležljiva, mnogo je bolovala i u samostanu. Na taj je način stalno vršila onu pokoru na koju ju je Gospa pozivala. Njezina joj je astma davala obilno prilike da trpi i ispašta za grješnike. Kućni liječnik dao je o Bernardici kao smirenoj i strpljivoj Gospinoj patnici najdivnije svjedočanstvo. Posljednje riječi što ih je na ovoj zemlji izgovorila bile su ove: «Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene siromašnu grješnicu!»
Lurd je prodor neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Gospa se za izvršenje svoje poruke poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćerkom. Da smo mi birali, možda bismo za to izabrali koga drugoga. Ali, Gospodinovi su putovi i misli drugačiji od naših. On, a tako i Majka Božja, izabiru malene i ponizne. U njihovim očima povlašteno mjesto mogu imati samo ponizne duše. I to je jedna velika poruka i pouka Lurda. Neraspadnuto Bernardičino tijelo u Neversu svjedoči i danas kako su Gospodinu mile djevičanske, ponizne i patničke duše. Lurdska ukazanja Crkvu potiču na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima i siromasima. Svi smo mi kršćani ta Crkva pa smo stoga mi pozvani da se odazovemo i tome velikom poticaju, koji nam je došao Gospinim ukazanjima u Lurdu.
Nekoliko crtica o crkvi Sv. Šime
U sklopu tradicionalnog hodočašća svetom Šimi naša župa svake godine hodočasti u ovo prekrasno svetište. Crkva Svetoga Šime je trobrodna ranokršćanska bazilika izgrađena u V. stoljeću s polukružnim svetištem na istočnoj strani. Crkva je do 1632. godine bila posvećena svetom Stjepanu Prvomučeniku, a od 1632. od kad se u njoj čuvaju moći Sv. Šime promijenila je titulara (Sv. Šime).
U unutrašnjosti svetišta dominira pozlaćena srebrna škrinja Sv. Šime s moćima istoga svetca iz 1380. Moći sv. Šime je u znak zahvalnosti dobi zadarski biskup Donat jer je pomogao u sklapanju Achenskoga mira 812 između Frančke (Karlo Veliki) i Bizanta (Mihajlo)
Škrinju je dala izraditi kraljica Elizabeta Kotromanićka kći bosanskoga bana Stjepana i žena hrvatsko-ugarskoga vladara Ludovika I Anžuvinca. Na prijedlog Elizabete Kotromanićke izradio ju je milanski zlatar Franjo. U samoj škrinji se čuvaju brojni zavjetni darovi, a najvrjednija je kraljičina kruna, izuzetan gotički zlatarski i draguljarski rad.
Raka s moćima Svetoga Šime u početku je bila pohranjena u crkvi sv. Marije Velike, koja je bila na današnjoj tržnici a pri gradnji renesansnih bedema krajem 16. stoljeća je srušena. Od nje je ostala tek kapela sv. Roka u koju su privremeno pohranjene moći sv. Šime. Građani grada Zadra su tada odluči izgraditi zasebnu crkvu za svoga svetca, te su 1600. godine započeli izgradnju crkve svetoga Šime na današnjoj gradskoj tržnici. Iako je izgradnja započela crkva nikada nije dovršena u prvom redu zbog obrane od Osmanlija, jer je gradska blagajna ostala prazna. Nakon toga je odlučeno da se raka s moćima sv. Šime prebaci u crkvu sv. Stjepana Prvomučenika koja je tada (1632.) preimenovana u crkvu Sv. Šime.
Sakramenti
Prva pričest 27. travnja
U nedjelju, 27. svibnja u našoj župi je proslavljena prva sveta pričest. Veliki je to blagdan za našu župu i za svakog pojedinog prvopričesnika. Primanjem ovog svetog sakramenta, postaju dionici otajstva, Gospodnje večere, koja je svakom vjerniku hrana za život i izvor milosti. Molimo za naše pričesnike da ostanu vijerni Gospodinu i da ih učvrsti u odlukama. Ove godine prvu Svetu pričest je primilo 58 prvopričesnika, čija imena ovdje navodimo: 1. Mario Bajlo, 2. Antonio Bajlo, 3. Dario Bajlo, 4. Anastazija Barić, 5. Maria-Rina Božulić, 6. Grgo Burić, 7. Klara Dadić, 8. Nikolina Gjergja, 9. Kristina Golem, 10. Šimun Hordov, 11. Magdalena Ivić, 12. Ivona Jadrešin, 13. Žana Jadrešin, 14. Vanessa Jović, 15. Hrvoje Jurjević, 16. Bartol Jurlina, 17. Luka Kalmeta, 18. Josipa Kalmeta, 19. Stella Kalmeta, 20. Dorian Košta, 21. Luiđi Kotlar, 22. Lovro Krpina, 23. Lucian Krpina, 24. Marko Kruneš, 25. Mara-Matija Lončar, 26. Ivana Letinić, 27. Antonio Matković, 28. Magdalena Matas, 29. Ivan-Đani Matešić, 30. Borna Mazija, 31. Matej Mazija, 32. Šimeto Mazija-Karuz, 33. Antonela Mazija-Karuc, 34. Helena Mazija-Karuc, 35. Loreta Mazija-Karuc, 36. Marko Medić, 37. Antonela Mijolović, 38. Mateo Nikpalj, 39. Tina Nikpalj, 40. Boris-Silvester Orlović, 41. Lucija Parica, 42. Petra Pavić, 43. Paolo Peša, 44. Dino Petani, 45. Petra Petani, 46. Emilija Rudić, 47. Andrea Savorin, 48. Marko Smrkinić, 49. Pino Šale, 50. Filip Šandrić, 51. Lea Šare, 52. Ivan Šimić, 53. Dora Škara, 54. Petra Tadić, 55. Lara Tičić, 56. Bruno Torbarina, 57. Vita Vlahović, 58. Kristian-Kito Vukić.
Mons. Ivan Mustać podijelio sakramenat sv. potvrde
U subotu, 17. svibnja u našoj župi je svečano proslavljena sveta misa na kojoj je 44 srednjoškolca i 5 odraslih primilo sakramenat svete potvrde. Sakrament je podijelio mons. Ivan Mustać. U obraćanju krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima naglasio je važnost ovog sakramenta za sadašnji i budući život krizmanika. Također je upozorio na nedostatak svećeničkih i duhovnih zvanja u danšnjem svijetu, kao i na kasno i neodgovorno stupanje u brak, a što je posljedica hedonističkog i materijalističkog shvaćanja mladosti. Potvrda je sakrament koji je u središtu odrastanja i sazrijevanja mlade osobe, jer se u njemu primaju Darovi Duha Svetoga, koji kršćanina upućuju u svu istinu. Stoga je jasna povezanost sakramenta potvrde sa ženidbom i sakramentom svetog reda, dodao je. Monsinjor je nabrojio i suvremena zla i poroke današnjega svijeta koja mladoga čovjeka otuđuju i vode u propast i u smrt. Izgraditi pozitivan stav o obiteljskom zajedništvu i međusobnom poštivanju i uvažavan ju, znači na ispravan način živjeti po sakramentima i božjim zapovjedima. Monsinjor je čestitao krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima, te im zaželio da budu nositelji mira i radosti u svojim sredinama.
Potvrđenici: Kristina Bajlo, LoretaČirjak, Mate Dadić, Karlo Dadić, Zvonimir Dujmić, Katarina Duka, Petra Gospić, Gregor-Luka Gršković, Iva Ivanov, Teo Jelenković, Antonio Jelenković,Matija Jelenković, Daniel Jelušić, Adela Kalmeta, Marija Kereš, Sara Košta, Josip Kotlar, Bernardo Kotlar, Stipe Kožul, Chiara Krstić, Lovre Lekaj, Josip Lončar, Ivan Magaš, Tea Maričić, Nina Maršan, Lovre Matak, Ive Miletić, Eugen Mujagić, Antonio Mužanović, Lucia Mužanović, Fabio Nikpalj, Bruno Orinčić, Tadijana Ožaković, Luka Pensa, Ivan Petrić, Davor Sertić, Nora Stanović, Ivana Šegarić, Mario Špadina, Anita Tikulin, Karla Torbarina, Petra Uglešić, Dona Vlahović, Luka Vulić
Tjedna događanj
Župna katehezaDuhovna obnova za ovogodišnje krizmanike započinje na blagdan Duhova.
Ministranti Mlađi ministranti (od 1. do 4. razreda) imaju susret subotom u 9 sati. Stariji ministranti, do 8. razreda i srednjoškolci imaju susret subotom u 14 sati.
Animatori imaju susret srijedom u 20:30
Oratorij Subotom u 9 i 30 je oratorij za djecu.
Pjevanje Zbor mladih svjedoci imaju svoju probu četvrtkom u 20:30 te nedjeljom prije mise.
Župni zbor ima svoje probe utorkom i četvrtkom u 19:30.
Čitači Čitači imaju prigodne susrete.
Suradnici se sastaju svake prve nedjelje u mjesecu u 16.
Bratovština Gospe Loretske ima susret svake prve nedjelje u mjesecu i prigodno.
Župno pastoralno vijeće ima susret prvi ponedjeljak u mjesecu u 20 sati.
Župno ekonomsko vijeće ima susret prvi utorak u mjesecu u 20 sati.
Molitvena zajednica Gospe Loretske se sastaje svake srijede u 18:30.
